Code Club: Klinci za bolje sutra!

Kada bi pitali ljude na ulici je li moguće naći više od 50 učenika za neformalnu edukaciju koja će se odvijati preko ljeta većina bi odgovorila da je to nemoguće. Zašto nemoguće? Jer smatraju da su srednjoškolci lijeni? Previše zaokupljeni slikanjem za instagram? Važnije im je uhvatiti Charizarda u Pokemon Go nego ulagati u sebe?  Ili zbog razloga što su ti ljudi prosječni, a prosječna osoba nažalost, malo vremena ili niša posvećuje neformalnoj edukaciji i razvoju svoga potencijala.

Osobno smatram da je točan odgovor ovo zadnje,  jer većina našeg društva je prosječna, željeli si to priznati ili ne. Više od godinu dana radim s ljudima iz OSC-a kojima je cilj promijeniti takav mentalitet i znam na kakve sve prepreke i zidove nailaze kako bi to promijenili. Jedan od njih je i Denis Sušac, direktor i vlasnik Mona.

Denis je i glavni inicijator ljetne škole programiranja Code Club-a koja se održala od 22.08.2016. godine do 01.09.2016. godine na EFOS-u i u kojoj je sudjelovalo više od 50 srednjoškolaca i 4 osječke srednje škole.

Ako vas zanima kako se došlo do ideje od održavanju Code Club-a, koji su idući koraci, kakvi su dojmovi polaznika i ima li nade za bolje sutra pročitajte u intervju.

 

Kako ste došli do ideje pokrenuti ljetnu školu programiranja?

Denis: Ideja se pojavila tijekom edukacijskih aktivnosti koje OSC redovno organizira, a primarno su usmjerene na studentsku populaciju. Vrlo rano smo shvatili da bi bilo dobro početi raditi s mlađim uzrastima, jer u većini slučajeva imaju više entuzijazma i spremniji su na usvajanje novih znanja. Odlučili smo se krenuti s temama koje su vrlo napredne za njihovu dob i koje ne mogu slušati kroz redovnu nastavu. Reakcija je bila odlična, i mislimo da će ovo dugoročno bitno podići kvalitetu kadra koji izlazi s naših fakulteta.

 

Jeste li zadovoljni odazivom?

Denis: Odaziv je premašio sva očekivanja, usprkos komentarima “ma tko će vam za vrijeme praznika dolaziti na nekakvu školu programiranja”. Očekivali smo da će doći do osipanja tijekom tih 10ak dana, no desilo se upravo suprotno, tako da smo ubrzo morali pronaći veću računalnu učionicu. Ovim putem zahvaljujem Elektrotehničkoj i prometnoj školi i Ekonomskom fakultetu na resursima koje su nam stavili na raspolaganje, kao i nastavnicima iz I, III i Prirodoslovne gimnazije, te Elektrotehničke škole na pomoći i entuzijazmu.

 

Ukratko nam se predstavite i recite zašto ste se prijavili za Code Club?

Toni Serezlija: Dolazim iz Gradišta. Imam 15 godina, sad ću krenuti u 2. Razred prirodoslovno-matematičke gimnazije u Županji, a za ljetnu školu programiranja mi je javio razrednik. Prije ljetne škole nisam nikad radio ništa vezano za programiranje, tu sam došao naučiti, a sad znam osnove i planiram kroz godinu raditi projekt koji ću predstaviti na Maker Faireu. Svima bih preporučio da tako krenu jer informatika brzo napreduje i nužno je dodatno obrazovanje kako  ne bi zaostali za drugima.

Domagoj Putarić: Imam 15 godina i sad krećem u Elektrotehničku školu, smjer tehničar za mehatroniku. Za ljetnu školu programiranja sam saznao slučajno – dok sam na stranici škole tražio popis knjiga. Odlučio sam doći kako bih vidio što će se raditi, pogotovo jer nikad prije nisam radio u javascriptu. S Arduinom imam dosta iskustva, pa sam htio vidjeti mogu li još nešto dodatno naučiti.

Neven Davidović: Ove godine  krećem u Elektrotehničku školu, smjer elektrotehničar. Za ljetnu školu programiranja sam saznao preko prijateljevog facebooka. Zapravo sam se prijavio zbog Arduino radionice, ali sam usput naučio i osnove javascripta, što uopće nisam očekivao jer sam mislio da je to nemoguće u tako malo vremena. U budućnosti planiram raditi s Arduinom i sličnim mikrokontrolerima.

Borna Gajić: Moj tata je programer i zato me programiranje oduvijek zanimalo. Zbog toga  sam i odabrao taj smjer u školi. Kad sam tek došao u ljetnu školu nisam imao nikakvog znanja o javascriptu, a sad već imam dobre osnove. U budućnosti želim naučiti puno više o tome, a i ostalim programskim jezicima. Plan je da s ekipom iz ljetne škole napravim projekt koji ćemo predstaviti na Maker Faireu

Marin Kovač: Krećem u prvi razred tehničara za elektroniku. Dosad sam radio malo HTML, CSS i PHP, htio sam učiti još, pa sam se prijavio. Želim i dalje nastaviti usavršavati svoje znanje i vještine vezane za programiranje.

 

Što vas je najviše dojmilo kod polaznika?

Denis: Sve nas je impresionirala energija i želja za učenjem kod tih klinaca. Došli su s vrlo različitim razinama predznanja, no pokazali su volju i karakter. Ukoliko nastave tako, nema straha za budućnost.

 

Koji je slijedeći korak nakon ljetne škole programiranja?

Denis: Polaznici škole su formirali timove od 2-4 člana koji će tijekom školske godine nastaviti primjenjivati stečena znanja i usvajati nova kroz praktične projekte. Planiramo se jednom tjedno sastajati i pratiti napredak svih projekata, te organizirati dodatna predavanja i radionice. Timove će mentorirati nastavnici i stručnjaci iz tvrtki članica OSC-a. Pozivamo i učenike koji nisu mogli pohađati ljetnu školu da nam se jave jer će aktivnost biti još. Najuspješniji radovi će biti nagrađeni i prikazani na idućem Maker Faire festivalu u svibnju 2017. Nadalje želimo da ovo postane tradicija i da se proširi i na ostale gradove u okolici.

Svakako treba pohvaliti sve profesore i volontere koji su aktivno bili uključeni u rad Code Club-a, jer su ipak i oni za vrijeme ljetnih praznika svaki dan bili prisutni i pomagali polaznicima kako bi brže i bolje stekli dodatno znanje.

Ali glavni junaci ove priče su klinci koji su svaki dan dolazili na predavanja (jedan dio je putovao svaki dan iz Vukovara i Županje!), koji nisu odustali kada je postalo teško, koji su spremni dodatno ulagati u sebe kako bi na kraju ostvarili svoje potencijale. Oni su klinci koji daju nadu za bolje sutra.

Ostavi Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *