Vrlo me iznenadio i obradovao poziv organizatora događaja culent@athens za predstavljanje Osijek Software Cityja i to na temu kojom se bavim već neko vrijeme, Cultural/Creative collaborative spaces. Istina, Jesenka Ricl iz CroCulToura je imala “prste u tome” jer s Marijom-Louizom Laopodi, organizatoricom culent@athensa, surađuje već neko vrijeme na povezivanju kulturnog poduzetništva Hrvatske i Grčke.

Krenimo redom, peti po redu culent@athens bavio se temom za koju ću rado citirati Mariju: Creativity and Entrepreneurship are two words that form part of the new crisis-jargon in the cultural sphere and beyond in what is globally now called the creative economy. Održao se u sjajnom prostoru Romantso u centru Atene i jedna stvar koju smo voditelj i spiritus movens, Vassilis Charalambidis, i ja spoznali da oba grada imaju BIOS. Za nas je to Business Incubator Osijek, ali na grčkom bios znači život.

Prostor je sjajan, ali kroz razgovore koje smo vodili, došli smo do jedne zanimljive paralele između dva grada. Bez obzira što je Atena grad od 4 milijuna stanovnika, a Osijek od 100 tisuća, ima problem vezan uz popunjavanje prostora kao što su Romantso i Cube koji sam kasnije posjetio. Razlozi su vrlo slični, nadam se da ćemo kroz naše napore imati više uspjeha od Atene.

Predstavljanja su bila sjajna i svatko je svoje napore u mijenjanju zajednice ispričao na vrlo slikovit i zanimljiv način. Imali smo i čast poslušati uvodno predavanje veleposlanika Hrvatske u Grčkoj, dr. Ivana Velimira Starčevića, kojega sam kasnije i posjetio na predstavljanju grčkih tvrtki u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Grčkoj.

Cilj mog mog dolaska bio je dvojak – predstaviti Osijek Software City i, kao uvijek, učiti o novim i zanimljivim projektima širom Europe. Ono što sam uočio u Ateni, a i u mnogim drugim gradovima, jest da niti jedna zemlja ni grad nemaju sluha za mikro projekte kao što su zajednički prostori za rad. U inicijative poput Osijeka gdje se zajedničkim radom došlo do rješenja je rijedak. Ne kažem da je jedini, ali je rijedak. Tamo gdje ovakvi prostori i inicijative imaju jako puno uspjeha kao npr. u Berlinu, Londonu i ostalim većim gradovima je iz razloga što su to gradovi i zemlje sa razvijenim poduzetničkim duhom. U ovo slučaju, Atena i Osijek to još uvijek nisu na razini kvalitete koju svi želimo.

Ostale fotografije možete pregledati na flickr kanalu zbivanja culent@athens.

Predstavljanjem brendova koje imamo u Osijeku (Co-working Osijek, KulenDayz, Software Startup Academy, The Geek Gathering, hackathoni i ostali programi koje imamo u Osijeku) postigao sam veliko zanimanje. Članak koji je Ružica Kadić napisala za OSC o tvrtkama za razvoj softvera, bio je vrlo koristan te mi je poslužio za objašnjavanje rezultata koje smo postigli radom tvrtki unutar OSC-a i same organizacije. Ono što je bilo bitno na početku mog izlaganja spomenuti jest veličina grada u odnosu na Atenu. Zašto? Na kraju sam dobio jedan iskreni aplauz i puno pitanja za cijelu prezentaciju iz tog razloga. Za Atenu se može reći da, tko ne zna gdje je, nije učio zemljopis, a što se tiče onoga tko ne zna za Osijek – nije mu baš za zamjeriti.

Atmosfera je bila sjajna, kao i uvijek kad se spoje razni umjetnici, veleposlanici, kreativni poduzetnici i geekovi na jednom mjestu u stvarno sjajnom prostoru. Ali tako je i u osječkom co-workingu kad su u pitanju razni događaji. I ovim putem zahvaljujem organizatoricama ovog putovanja,  Mariji i Jesenki, ako ovaj članak ikad ugleda englesku verziju.

Drugi dan bio sam gost u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Grčkoj i prisustvovao razgovorima hrvatskih i grčkih predstavnika tvrtki. Razlog je bio kako spojiti te dvije zemlje gospodarski, povećati ulaganja i ostvariti dobre temelje suradnje.

Moje iskreno mišljenje je da se takve stvari neće dogoditi u skorije vrijeme jer je grčki posao “star” i ono što njih zanima je reparacija brodova, trgovina, avionski i teretni prijevoz. Predstavio sam način na koje tvrtke OSC-a rade i kako se razvijaju te su bili vrlo zainteresirani za temu, ali pomaci će biti vrlo dugotrajni – ako se budu i dogodili.

Kako se cijeli put vrtio oko zajedničkih prostora za rad, startupa i sl. na poziv Stavrosa Messinisa, voditelja The Cubea, posjetio sam i taj atenski co-working prostor. Sjajno mjesto za rad koje nudi obilje zajedničkog prostora, dvorane za sastanke i razna zbivanja u jednom. I zamislite, isto nije baš u samom centru grada. Atenska startup zajednica nije pretjerano jaka i boluje od istih nedostataka kao i osječka. Grčka također nema svoje investicijske fondove – ni privatne, ni državne pa se ekipe snalaze kako znaju i odlaze preko granice kako bi prikupili sredstva. Ako i uspiju, rijetki se i vrate. Grčka ima problem da zbog visokih poreza na dobit tjera svoje tvrtke na zatvaranje, a iste se otvaraju u Bugarskoj i Engleskoj. Posljedica toga je ta da za svoje poslovanje u Grčkoj koriste samo branch office.

O turističkom dijelu stvarno ne bih jer svatko ima svoj utisak koji dobije nakon što provede neko vrijeme u stranoj zemlji. U ovom poslovnom i kreativnom mislim da smo u istom problemu na svim razinama (državne službe, poduzetništvo, visoki nameti itd.), ali, kao i kod nas, postoji nekolicina ljudi koji svojom energijom, radom i promišljanjem planiraju promijeniti stvari.

Grčka, hvala na novim znanjima, sjajnom gostoprimstvu, iskrenim osmijesima i pregršt pitanja koje sam dobio na svakom koraku gdje sam pričao o Osijeku i OSC-u. Kako nikad ništa ne radim bez puno energije, ljubavi i strasti, tako sam napravio i ovaj put. Doviđenja, Atena i Grčka, vidjet ćemo se opet!

• Tekst: Bela Ikotić