Boris Rauš, direktor i suosnivač Bamboo Laba, održao je 16. prosinca 2015. godine na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku predavanje “Od studenta do partnerske tvrtke”, čime smo priveli kraju poslovni dio ovogodišnje Software Startup Akademije.

Boris je na početku tražio da svatko od polaznika objasni zašto se prijavio na ovogodišnje izdanje SSA, a zatim je počeo predavanje s iskustvima iz studentskih dana. Naglasio je važnost studentske udruge IAESTE za njegovu poduzetničku karijeru i karijeru njegovih partnera u Bamboo Labu, jer ih je IAESTE zajedno spojio. Također, članstvo u udruzi mu je omogućilo da proputuje svijet i svojim očima vidi kako je raditi i živjeti u drugim državama. Zbog svog pustolovnog duha bilo mu je lakše potaknuti vlastitu kreativnost, što je jako važno ako želite osnovati startup.

Kako bi polaznici vidjeli koliko su kreativni, Boris je zadao zadatak. U 2 minute morali su napisati što više stvari koje se mogu napraviti ili raditi od spajalice. Polaznici su pokazali veliku kreativnost jer svi su imali preko 15 stvari na papiru.

Savjetovao je polaznike da se učlane u studentsku udrugu koja obavlja djelatnosti njihovog interesnog područja jer će tamo upoznati ljude koji imaju iste interese kao i oni, ali različite stavove i pozadinu. Naveo je važnosti međusobnog povezivanja jer pojedinac ne može sve sam napraviti, pogotovo u današnjem svijetu, gdje se fokus temelji na specijalizaciji određenog područja. Najbolji način za to su udruge, konferencije i razni događaji.

Na svom prvom poslu Boris je shvatio da, ako želi napredovati, ne postoji radno vrijeme od osam sati i odlučio da, ako će već raditi više od osam sati, onda će raditi ono što ga ispunjava, te je tako odlučio krenuti s kolegama u poduzetničke vode i osnovati Bamboo Lab.

Za kraj predavanja je rekao polaznicima da, ako žele biti uspješni, moraju napustiti svoju zonu komfora jer je za uspjeh potrebno raditi i stvari koje nam ne leže ili koje ne želimo raditi. Ako se nećemo sami boriti i truditi da uspijemo u životu, tko će drugi?

Tekst: Dora Kalšan, Ivan Jurlina
Foto: Milan Puvača